Na levoj strani klupe sede članovi porote: gušter Bil zapisničar,
pospani Puh, Beli zec i Ludi Šeširdžija.
Na desnoj strani, porotnici.
Beli Zec trubom oglašava početak suđenja.
„Kriva je! Odrubite joj mozak“, naredi Kraljica Srce.
„Zašto samo mozak?“, usprotivi se Kralj Srce.
„Previše razmišlja… Mozgom“, zaključi Kraljica Srce.
„A čime bi trebalo da razmišlja?“, zapita se Beli zec, gledajući
kazaljke na satu.
„Srcem“, odgovori Kraljica.
„Kada sam razmišljala srcem, mozak je zaključio da tugujem bez
razloga“, primeti Alisa, šokirana da joj se uopšte sudi za ovako nešto.
„Mozak navodi razloge i zato ga treba odrubiti“ odgovara odrečno
Kraljica Srce.
„Mogu li ikako razmišljati bez razloga?“, priupita Alisa molećivo.
Ipak joj je bilo stalo do razmišljanja.
„Možeš, samo bez mozga“, podiže pospanu glavu Puh.
„Kako ću živeti samo srcem, ako ne bude imalo razloga da tuguje ili
bude srećno?“, zabrinu se Alisa.
„Živećeš kao i do sada, ali razlog za to kako se osećaš ti neće biti
potreban“, odgovori joj Šeširdžija.
„Dovoljno je samo da budem živa bez ijedne emocije?“
„Tako je! Živa si dok srce bude kucalo u tebi, a to može biti i
zauvek, a može i nastaviti da postoji i posle zauvek. Sa emocijama se to nikada
ne zna“, zaključi ludi Šeširdžija, a zapisničar, gušter Bil, to sve zabeleži
pisaljkom koja je tako glasno škripala da se urezala svima u mozak ako su ga do
tada i imali.
„Hoćeš li živeti sa mozgom ne znajući kada će on da te okrivi i osudi
na smrt ili želiš zauvek da živiš bez mozga?“, umeša se Puh.
„Kriv je mozak“, presudi Kraljica Srce. „Neka se porota povuče i
donese presudu“, naredi Kralj Srce.
„Stanite. Sama ću sebi da presudim. Usuđujem se da primetim da porota
nema mozak i zato ne može da presudi da li je kriv nečiji mozak!“ U tom času
Alisa ustade sa porotničke klupe i svi članovi porote padoše na drugi kraj
klupe.
„Odrubite joj mozak! Previše priča s razlogom“, naljuti se ponovo
Kraljica Srce i zbog porote koja ju je sada gledala sa poda okrenuta
naglavačke.
Alisa je u tom času primetila da je toliko odrasla da je njena glava
probila krov sudnice. Iskoračila je ka oblacima i jednom korakom preskočila sve
rekavši:
„Danas sam toliko porasla do svoje veličine da shvatam da koliko god
da si nekada mali, dolazi dan kada ćeš postati veliki i koliko god da ste vi za
mene bili veliki, danas ste postali mali. Nikada nećete moći da se popnete na
ovu klupu bez moje pomoći. A ja sada idem, moram da žurim, samo sam izgubila
vreme čekajući da vi primetite moju veličinu.“
Beli
zec potrča za njom, ali je Alisa toliko velike korake pravila da je bila daleko
ispred njega.
Comments