„Ovdje, kod hotela“, rekla je taksisti. Pružajući novac jednom rukom, drugom je povlačila kratku crvenu haljinu do koljena. Sparni, avgustovski dan. Kapljice znoja na licu topile su sloj šminke kojim je prekrivala podočnjake.
Koračajući pločnikom, uzima cigaretu iz torbice. „Imam vremena za jednu.“ Nije želela da puši pred roditeljima. Povlačeći dim, pogledala je desnu šaku. Na domalom prstu ju je vrebala praznina na koju se jedva navikavala.
„Jebena burma.“
Pažnju joj privukoše sirene automobila. Mladenci, izlazeći iz auta, pozdravljali su goste. Bilo je već krajnje vrijeme da pođe. Čekalo ju je mjesto u svadbenom salonu.
Probijajući se kroz gužvu, došla je do stola.
„Saška, već sam pomislila da nećeš doći!“
„Nikako mama. Red je da se dođe, rodbina smo“, poljubila je majku u obraz dok je sjedala pored nje.
Gledajući mladu i mladoženju, zavrtiše joj se slike u glavi. Slično slavlje, srećni osmijesi, sve oči uprte u njih dvoje. Dugogodišnja veza krunisana je svadbom. A sad, iste te oči uprte u nju nekoliko godina kasnije, nakon razvoda.
„Nemoj da ostaneš sama. Udaj se opet“, počela je majka, dok se sklupčani bijes budio u donjem predjelu stomaka.
„Mama, nećemo opet“, izustila je tiho uzimajući čašu vina.
„Prolaze godine. Trebaš rađati. Kako ćeš bez muža?“ Ova rečenica probola je tanku opnu lažne snage koja ju je nosila već deset mjeseci koliko je prošlo od rastave.
„Mama, molim te!“
U Saški je počelo sve da kipi te je uzela čašu i ispila posljednji gutljaj vina.
Majka je voljela Saški davati savjete čak i kada ih nije tražila. U njenim očima, sama žena, tih godina, nosila je žig kojim se nikako nije mogla ponositi u društvu.
Dok su se mladenci spremali za prvi ples, primijetila je praznu stolicu za stolom. Majka, vidjevši zbunjeni pogled, pokaza rukom na mjesto pored nje:
„Dolazi tatin kolega sa posla. Hoćemo da vas upoznamo. Evo, stiže…“
Bačena u vatru trenutka u kojem nije znala kako da odreaguje i pokajavši se što je uopšte došla, Saški su se oči napunile suzama.
„Da li je ova žena u potrazi za mužem?“ rekao je muškarac koji je odjednom stajao pored nje. Nije uspela ni da ga pogleda. Izrevoltirana lošim humorom nepoznatog muškarca i smiješkom na majčinom licu, Saška je krenula da uzme torbicu s namjerom da se skloni, ali je zapela za čašu vina. Čaša, koju je nekoliko trenutaka prije konobar napunio, prosulo se po majčinoj haljini, zajedno sa riječima koje su se grčile u stomaku dugo vremena:
„Ne tražim muža. Pusti me više s tim i idi do vraga!“
Skrećući na trenutak pažnju na sebe, upijala je radoznale poglede gostiju. „Idite svi do vraga!“ rekla je sebi u bradu i u ritmu pjesme svadbenog plesa, ponosnim hodom, izašla je iz salona.
Boreći se da udahne vazduh, dok joj je cijelo tijelo drhtalo, shvatila je da se osjeća lakšom usled riječi koje je izrekla. Lakše uprkos srušenim majčinim iluzijama.
A najviše zbog upravo smrskane misli da se mora pravdati drugima za svoj život.
Zapalila je cigaretu, a zatim pozvala taksi.
Comments