Dok je birala garderobu, Staši pred očima prolete prethodna decenija. Bezbrižno vreme koje je za neke živote ipak nosilo breme jer su u njega bili upleteni bez dozvole. Dugu crnu kosu pažljivo je uvila u punđu i duboko se zagledala u ogledalo. Bila je zadovoljna odrazom. Pažljivo je kačila minđuše želeći da sve bude savršeno, da ostavi utisak srećne žene.
Ipak, susret koji je trebalo da se odigra, uznemiravao ju je.
Prilazila je kafiću polako, nogu pred nogu. Nešto joj se uvuklo pod kožu, osećala je jezu. Čim je ušla, osetila je miris cimeta. U studentskim danima njena nekadašnja najbolja drugarica Milica i ona, stalno su pravile kolače sa cimetom. Ugledala ju je kako sedi prekrštenih nogu, u suknji i lepoj košulji, kose podignute u rep, i gleda pravo u nju. Dok je prilazila stolu kršila je prste.
„Zdravo Milice.“
Stajala je nekoliko sekundi, a zatim sede na stolicu nasuprot nje.
„Znaš Staša, godinama sam pokušavala da obavim ovaj razgovor s tobom, ali nekako nisam imala snage. Nisam znala odakle bih počela, a sada sam skupila svu hrabrost koju imam i zamoliću te da me ne prekidaš.“
Staša je samo progutala knedlu i otpila gutljaj kafe.
„Sve ono što se desilo između Borisa i tebe, pre ove proklete nesreće, bilo mi je veoma mučno. Htela sam oduvek da ti kažem da sam sve znala, ali sam ćutala. I onda kada mi je dolazio od tebe osećala sam tvoj miris na njemu, ali sam ćutala. Ćutala sam zarad našeg braka, naše sreće. A ti, ti si mi bila najbolja prijateljica. Moj idol, uzor. Pokušavala sam da te u svojoj glavi opravdam, da nađem neki valjani razlog. Ali nije vredelo. Znam i za trudnoću i za pobačaj. Znam da je u tom trenutku bio spreman da me ostavi zbog tebe, ali život ponekad ipak odigra fer. Ume da postavi stvari na svoje mesto. Znam da on tebe i sada voli i da često misli na tebe. Naročito posle nesreće“.
Staši krenuše suze, ali ne izusti ni reč. Milica joj je pružila koverat koji je izvadila iz tašne.
“Pročitaj dobro to pismo, to su njegove poslednje reči upućene tebi.“
Staša je stiskala papir u rukama, a reči nisu htele da izađu iz njenih usta, iako je imala mnogo toga da joj kaže. Milica je čekala neki odgovor, izvinjenje, bilo šta. Ali ništa. Ustade od stola i ostavi novac za kafu. Još jednom pogleda Stašu duboko u oči i uz težak uzdah krenu ka izlazu. Staši tada krenuše suze koje nikako nije mogla da zaustavi. Htela je da je dozove, ali muk je bio glasniji.
Ispila je kafu do kraja. Pored sebe ugleda kantu. Pogleda u pismo i bez razmišljanja ga baci u nju. Nije želela da ga pročita jer joj je ta ljubav oduzela mnogo toga u životu i nije htela da ima bilo kakvu uspomenuna nju.
Opet je osetila zavodljivi miris cimeta.
Poručila je kolač u ime starih vremena i pogledala na sat svesna činjenice da vreme ne može da vrati.
Comments