Kristinino lice bilo je svaki put u grču kada bi pogledala
na zaslon mobitela. Nesvjesno bi reagirala tako što bi joj se proširile zjenice
i problijedila bi. Živjela je već godinu dana sama, ali bi joj u večernjim
satima često dolazio momak. Unatoč što joj je mama znala da je mobitel
postavljen na stišano uporno bi zvala dok ne čuje ćerkin glas. Kristinu je
smetalo što nije bila dovoljno slobodna da podigne slušalicu s obzirom na to da
je uvijek kraj nje bio muškarac kojeg je voljela, a majka ga nije odobravala.
Trznula bi glavom prema Toniju i svaki put ga iznova upitala: „Što da joj kažem
gdje sam?“ Toni bi se samo smješkao i rekao „treba vremena“
Ipak, kao da je postala nemoguća misija uzvratiti poziv.
Ukoliko kaže istinu opet će doživjeti poklapanje slušalice. Majčino negiranje
Kristininih osjećaja vuklo je za sobom puno dublju tajnu. Kristina je imala
veliki strah da je majka ne voli te bi njeno odbijanje loše djelovalo na nju. A
opet, počela je imati fizičke reakcije kada bi trebalo odgovoriti na poziv;
ruke bi joj se počele tresti, a srce ubrzano lupati. Bijes bi je tjerao da lupi
šakom o stol. Koliko god je bila svjesna da treba poboljšati taj odnos, činilo
joj se da svaki pokušaj razgovora nedovoljan. Majka nije odustajala od cilja: zaustaviti
viđanje jedine kćeri i Tonija koji nije imao završen fakultet. U traženju
rješenja, Kristina bi se često pitala što treba napraviti, no odgovora nije
bilo. Zašto se već jednom ne slomi i napokon tu vezu prihvati kad primjeti
koliko je Kristina sretna uz Tonija.
„Oprosti, tuširala sam se kad si me zvala“, usudila se Kristina
nazvati sa izgovorom.
„Uvijek se tuširaš kad te zovem“, morala joj je majka dati
do znanja da ne vjeruje u to.
„Dobro, reci što si me trebala?“, prijeći odmah na stvar
tako da je se ne pita što radi.
„Htjela sam samo provjeriti jesi li dobro. Sad je na
dnevniku bilo da neki manijak iz tvog kvarta šeta ulicom i napada žene.“
„Dobro sam, znaš da ću se javiti kad vidim poziv. Čula sam
za tog manijaka, ali to je kvart malo dalje od moga“.
Na neki način Kristina je razumjela majčinsku zabrinutost,
ali nije mogla razlučiti koliko ju je zapravo htjela kontrolirati. Odlučno je
rekla Toniju da je skupila hrabrosti da se suoči sa pozivima tako da majci u
četiri oka na lijep način ukazati da ne treba zvati sedam puta zaredom.
Hladni ćerkin ton odbio je majku, i nekoliko dana nakon
toga pozivi su se proredili. Majka je odlučila ne zvati više tako uporno.
Ali - da li je Kristina tada bila sretna sa Tonijem?
Comments