Skip to main content

Dosadna priča – ili ne - Marija Marković

            Rekao joj je da je dosadna. To je zvučalo kao smrtni greh. Onda joj je, kao nekakvu ilustraciju kako izgleda ne-dosadna osoba, pokazao kuću preko puta u kojoj je živela zanosna plavuša. Šta to znači? Da bi trebalo da se ofarba u plavo?
            Majka joj je drugačije govorila. Da mora da gleda svog muškarca sa obožavanjem, da se smeje iako njegove šale nemaju logike, da bude mala poslušna princeza koja ceni svog princa.
            Razmišljala je o tome nekoliko dana. Nije mogla da shvati gde je pogrešila: da li u odabiru ljubavnog partnera ili u epohi u kojoj živi? Iako nije htela to da prizna - ni sebi, a kamoli njemu – jeste bila dosadna devojka. Slušala je šta joj drugi govore, stalno je bila u nekom ćošku i čekala da joj se desi nešto uzbudljivo. Život se ne živi tako!        
Odlučila je da nešto preduzme. Prešla je ulicu i odlučno pokucala na vrata ne-dosadne plavuše. Odmah je upitala zbunjenu devojku može li da je nauči kako da ne bude dosadna. Plavuša je ništa nije pitala, samo ju je pustila da uđe. Izgleda da je prvo pravilo vrlo jednostavno: ništa ne pitaj.
            Ispostavilo se da za njenu novu drugaricu i markantnu mentorku nije bilo inhibicija. Volela je da izlazi. Ako je nešto dovoljno ludo, zašto da se ne proba? Tako je počela pustolovina njenog života.
            Učila je u hodu. Jedne večeri previše su popile i nemajući sreće sa nekim momcima, odlučile da ranije završe sa izlaskom. Ljuljajući se u hodu, sa blesavim cerekanjem i nesmanjenim entuzijazmom, završile su u krevetu. I tu se njena mentorka dobro pokazala. Da li zbog ogromne količine alkohola ili zbog neverovatnog životnog iskustva atraktivne drugarice, položila je još jedan ispit iz toga kako ne biti dosadan do dvadesetpete godine.
            Sledećeg dana, primetila je bivšeg dok su šetale parkom. Sunčevi zraci, šarena jesen i on koji zbunjeno gleda šta se dešava između njih dve. Kako se svet okrenuo naglavačke. Kakav momenat katarze! Uhvatila ju je za ruku i nešto joj nežno šapnula. U sebi se zacerekala: ko je sada dosadan?
            Već popodne bivši joj je došao na vrata. Molio je da mu oprosti. Govorio kako je nije najbolje shvatio. Da su crnke zanimljive isto koliko i plavuše, možda i više! Da će se promeniti, da je neće uzimati je zdravo za gotovo, i da će je braniti od otrovnih komentara svoje mame. Trajalo je to. Pustila ga je da je moli. Zaslužila je. Ništa nije komentarisala, ma zašto bi se trudila. Bilo je pravo uživanje gledati ga kako crveni, znoji se i pokušava da bude nekakav ponizni zavodnik. Takav film još nije gledala.
            Nakon pola sata, sa osmehom mu je rekla da ga savršeno razume, da je nije briga i da se potrudi kod sledeće devojke. Kao da mu je lupila šamar. Upitao ju je gde je nestala njegova pitoma devojka. Proklinjao je ludu plavušu što je od nje napravila nekakvo čudovište. Ona je samo slegnula ramenima i rekla mu kako je sve ovo za nju previše dosadno.

            Ne zna šta je bilo sa njim. Verovatno je pronašao devojku po svojoj meri. Takvi lako uspeju u toj nameri. Što se nje tiče, ne zna ko će joj biti sledeća velika ljubav života: da li momak ili možda devojka.

Comments