Skip to main content

Ogledalo duše - Jelena Ilić


Sedajući za noćni stočić da skine šminku, Sunčica pomisli kako se završio još jedan naporan dan. Dok je tuferom lagano uklanjala ostatke senke sa kapaka primetila je da joj se slika u ogledalu zamutila. Setila se leta od pre dvadesetak godina.

Bilo je to ludo i nezaboravno letovanje s drugaricama, dok je Luka bio u vojsci. Još je mogla da oseti miris borovine dalmatinskog primorja. Žurke na plaži u teta Cvitinom kafeu bile su obavezni deo devojačkog rituala, nakon što su čitav dan lenčarile na obali. Žive svirke, šareni kokteli uz miris mora i zvuke talasa.

Jedne večeri ćaskala je sa prijateljicama uz piće koje je uzimalo maha. Sve je bilo bezbolno dok se nije pojavio on. Kratka crna frizura koja se presijavala na prigušenoj svetlosti. Mišićavo telo izbijalo je ispod uske majice. Približavajući im se u ritmu muzike, uz osmeh, zavodničkim glasom joj je rekao:

Dobro veče, ja sam Antonio. Jeste li za ples?“

Naravno, zašto da ne?“

Očarana njegovim izgledom pristala je, namignuvši drugaricama.

Uhvatio ju je za struk. Šaka mu je polako klizila po njenim golim leđima. Njihali su se zagrljeni kao da se odavno poznaju. Njegov dah milovao ju je po vratu, a opijajući parfem joj se uvlačio u nozdrve. Vreme je prolazilo, gosti su se razilazili. Nežni zvuci gitare u njoj probudiše želju za dodirom. Usne su im se spojile. Držeći se za ruke potrčali su u noć. Uzavrela krv u venama i ubrzani otkucaji srca su je prevladali. Predala mu se bez razmišljanja.

Prvi jutarnji zraci i krici galebova probudili su je iz sna u nepoznatoj sobi. Podižući glavu osetila je jak bol. Znala je da nije trebalo toliko da popije. Otvorila je oči i ugledala nago telo zgodnog muškarca kako spokojno spava pored nje. Brzo je uzela odeću, obukla se i nečujno otišla. Ovo mora da ostane tajna. Niko ne sme da sazna. Drugaricama će reći da se ništa nije dogodilo. Ionako već sutra idu kući. Koliko se seća, nije mu ništa rekla o sebi. To je samo jedna letnja avantura koju će zaboraviti čim se vrati u zagrljaj Luki.

U tom trenutku osetila je Lukinu ruku na ramenu.

Draga, da li je sve u redu? Oči su ti suzne.“

Sunčica se trgnula iz misli rekla uz osmeh:

Da, da naravno, upala mi je tečnost za skidanje šminke u oko. Lezi ti, sad ću ja brzo.“

U ogledalu je videla odraz tereta njene duše. Uzdahnuvši, ustala je i krenula ka postelji.

Nadala se da nikada neće saznati za njenu prevaru. Luka to nije zaslužio.

Zamišljena, legla je u njegov zagrljaj.

Comments