Skip to main content

Noć, kao i svaka druga - Jelena C.




            Te noći sam, kao i obično, sedela između krevetića i gledala u dve usnule bebice, srećom, potpuno nesvesne užasa koji se svake noći odvija baš tu, iznad njihovih nedužnih glavica. Da sam samo mogla znati šta me te večeri čeka, izabrala bih da ne budem tu, da nas tri ne učestvujemo u toj epizodi njegovog ludila. Eh, da sam samo znala da ću upravo u ovoj biti glavna junakinja, sve bi bilo drugačije. Ali nije.
Ono što sam tada, poučena gorkim višemesečnim iskustvom, već dobro znala, bilo je da će me mučiti, samo nisam mogla znati koje ćeš oružje upotrebiti, niti kakav je čin danas na repertoaru.
Već odavno ne krije svoje pravo lice notornog alkoholičara, manipulatora i lažova. Ostavlja nas tri da se same snalazimo iako zna da je meni potrebna pomoć. Često je prenebregavao činjenicu da sam ja nepokretna žena sa dve bebe. U dvorištu sedi sa bratom i još jednim likom koji je obično bio zadužen za nabavku sredstva za pojačavanje njihovog odavno poljuljanog samopouzdanja.
Četrnaestomesečna mrvica je negde oko ponoći ustala uz ogradicu kreveca, dok je njena samo dva minuta starija seka, nežna pahuljica, već uveliko naviknuta na buku, još uvek mirno spavala. Uzeo je mrvicu iz  kreveta, izneo je napolje u mrkli mrak, u pola noći, u oktobru mesecu. Čula sam samo škripanje kapije i u narednih sat vremena, koji su mi delovali kao večnost, nisam znala gde je otišao sa detetom.
Kada su se vratili, stavio ju je usnulu na krevet pored mene i bez ikakvog razloga počeo nemilosrdno da me udara pesnicama po licu. Zbunjena, prvo sam pitala "Šta ti je?" Odgovora nije bilo, gledao me je očima koje nikada do tada nisam videla. Mutne i braon, a inače bistre, plave oči, sada su me prezrivo gledale, dok je pretio da će me ubiti. U pokušaju da se branim, povukla sam ga za kosu, grebala, udarala nemoćnim rukama, usled čega mi je zamalo slomio dva prsta. Vrištala sam, bespomoćno vapila za šansom da me bilo ko čuje, a naša kuca, haski uplašeno je zavijala pored mene. Gurnuo ju je, oborio i nastavio da me udara po licu, rukama i stomaku, onom u kojem sam devet meseci nosila našu decu. 
Od udaraca u glavu sada mi se već vrtelo, zamaglilo mi se pred očima i bilo je pitanje sekunde kada ću izgubiti svest. I Bog se javi. Neko je konačno čuo moje vapaje i zakucao na prozor, zapretivši da će pozvati policiju, što ga je konačno zaustavilo u nameri da me tuče do smrti. Uzeo je i pahuljicu iz postelje, stavio je do mene, i tako smo sve četvoro ležali na poprištu njegove surovosti.
Okrenuo se i zaspao mirno kao beba, dok sam ja unakaženog lica i duše, do jutra gledala u jednu tačku i razmišljala kako ubuduće mogu biti sve samo ne njegova žena.

Comments