Skip to main content

Odluka - Jelena Gradić

    Malo pre osam sati, hladnog decembarskog jutra mog trideset i devetog rođendana, ležala sam pospana u krevetu sa mojim holandskim neženjom. Iako je imao pedeset tri, oslobodio je ženu u meni. Telefon je pozvonio baš kada to uopšte nisam očekivala.  Trebalo je da se danas ipak pojavim u kancelariji. 
             Neprozirna magla je počela da se podiže, a sa njom i moj ljubavnik: nečujno je otključao vrata od stana i izašao, pre nego što je sat otkucao osam.
             U međuvremenu se u kuhinji pojavio moj jedaestogodišnji sin. 
            “Da li mogu da uzmem tvoj telefon? Sačuvao sam nešto u istoriji”, pitao me je još uvek snenih očiju.
            “Aha, ali samo da znaš - mama je sinoć gledala porno. Ako se odlučiš da otvoriš i tu stranicu, to je na tvoju odgovornost. To što vidiš pratiće te zauvek”, rekoh mirno dok sam pravila  espreso. 
“Mama, ti si žena! Otkad to žene gledaju porno? Nikad te više neću posmatrati na isti način”, pogledao me je zaprepašćeno.
           Iznenadile su me njegove reči, ali je alarm zazvonio. Osam i petnaest. Nije bilo više vremena da pričamo o muško-ženskim ulogama u društvu. Istrčali smo iz stana - sin je otišao u školu, a ja se odvezla biciklom do posla. 
          Bila sam tog jutra kao pčela matica: varnice su se širile svuda. Sve vreme me je pratio osećaj uživanja i slobode, ali i blagog nemira zbog njihovih reči. Zašto misli da žene ne gledaju porno? 
Znala sam da sin zahteva moju pažnju. Jos prošlog meseca me je učiteljica pozvala  da hitno dođem u školu jer je nazvao druga pussy. Moj sin jedinac! Ma zar je to moguće? Ispostavilo se da on nije znao šta se krije iza te reči, ali ju je upotrebio jer eto, stariji se svi između sebe zovu tako.                  Učiteljica je instistirala na kažnjavanju, a moje vaspitna metoda od pola sata meditacije dnevno za nju nije bila legitimna. U skladu sa tim, zabranila sam mu da gleda TV do kraja novembra.
         I tada mi je bilo jasno: ne želim više da radim puno radno vreme, već da budem značajan deo sinovljeve priče. Javila sam u kancelariji da ipak danas neću doći. Tako ću biti spremna da pričam sa sinom čim se vrati iz škole.
         Na putu do kuće,  svratih do lokalne prodavnice da kupim Božićni venac. Stajala sam na kasi, kada me je prodavačica iznenadila: “Gospođo, vi sijate! Kao da iskrice vrcaju iz vas.”
Da ste samo mogli da vidite moje lice.
           “Hvala, o tome pričam ceo dan”, rekoh sa osmehom i pomalo se osetih neprijatno. 
Usput, poslah poruku mom holandskom momku: 
            Dolaziš večeras? I u duhu holandske kulture dopisah : Od jedanaest do sedam ujutro?

Comments