Skip to main content

Potera - Maja Stojacković



            Pratio ih je do Karađorđeve ulice kada su njih dvoje zamakli u jedan od ulaza. Srce mu je i dalje snažno lupalo, a niz lice mu se slivale graške znoja. Nije znao šta da radi - da li da uđe u zgradu odmah za njima i napravi scenu u hodniku. Šta ako su već ušli u neki od stanova? Kako će znati u koji? Mogao bi da ide od vrata do vrata i besomučno lupa. 
           Misli su mu se rojile u besnom kovitlacu. 
           Nikada nije bio čovek od akcije niti je znao kako da reaguje. Uzbuđenje i bes su ga i dalje izjedali ali njegovo telo je bilo nepropusna opna koja nije dozvoljavala da se bura emocija izlije odmah tu na ulicu. Uvek se suzdržavao od prenaglašenih reakcija i prezirao je ljude koji nisu umeli da se kontrolišu - smatrao je to necivilizovanim. Ali šta da uradi sada, kada je njegova žena upravo ušla u zgradu sa nepoznatim čovekom? Tako nešto zahteva delanje. U njemu su se grčili poriv da utrči unutra i krene na sav glas da urla njeno ime i  želja da je sve ovo samo uobrazilja. 
Mora da je izgledao čudno dok je tako stajao u mestu na skoro praznoj ulici ispred zdanja sa elegantnim balkonima u Karađorđevoj. Konobar obližnjeg kafea ga je sumnjičavo gledao ili mu se makar tako činilo. Verovatno je i njegovo lice poprimilo nekakvu grimasu. 
            Iznenada, oseti slabost i stropošta se na najbližu stolicu. Poručio je konjak. 
Skunuo je šešir i raskopčao gornju dugmad na košulji, pokušavajući da uravnoteži disanje i zaustavi tok misli. Nije ovo očekivao. Ovo se uvek dešava nekom drugom i prepričava u društvima uz glasan smeh. Banalnost i težina situacije su ga savladale. Dok mu je piće palilo grlo, razmišljao je šta bi pomislila kada bi sada izašla i videla ga kako sedi u ovom kafeu? U nekom potpuno apsurdnom trenutku osetio je krivicu, kao da je on taj koji nešto pogrešno radi time što uhodi sopstvenu ženu.        Želeo je brzo da izbriše taj osećaj i naručio je još jedno piće. 
Alkohol je stišao uzbuđenje, a na mestu na kome je tutnjao bes, počeli su da rastu očaj i bol koji ranije nije nikada osetio. Konobar ga je gledao ispod oka.
Odjednom, vrata od zgrade su se otvorila i njegova žena je istrčala na ulicu, plačući i hitajući u pravcu pristaništa-  nije ga ni primetila. 
            Brzo je platio piće i potrčao za njom. 

Comments